Kockar
PONASANJE OVISNIKA
1. Osoba je zaokupljena kockanjem (prica o bivsim kockarskim dogadjajima, planira buduce ili smislja kako da dodje do novca za kockanje)
2. Vecina patoloskih kockara tvrdi da trazi akciju (uzbudjeno, euforicno stanje), cak i vise od novca. Vremenom su potrebni sve veci i veci ulozi za postizanje zeljenog stepena uzbudjenja.
3. Moze se pojaviti nemir ili razdrazljivost pokusaju smanjivanja ili prestanka kockanja.
4. Osoba moze ugroziti ili izgubiti vaznu emocionalnu potporu, posao, obrazovnu ili poslovnu mogucnost zbog kockanja.
5. Takodje se moze dosetiti i moljakanja obracajuci se za pomoc porodici ili drugima zbog zapadanja u ozbiljne materijalne probleme prouzrokovane kockanjem.
Da razjasnimo!
Nije svako kockanje patolosko. Kockanje moze biti i dobra zabava. Ljudi koji uzivaju u kockanju i imaju nameru da se zabave imaju meru!!!
Realno stanje
Razni oblici kockanja i klađenja su u Srbiji doživeli ekspanziju u zadnjih petnaestak godina. Kladionice i kockarnice su podelile Srbiju na one koji zarađuju od kocke i one koji od nje boluju. Ovih drugih je sve više, a posebno zabrinjava da ih ima mnogo među mladima.
Svaki drugi građanin Srbije igra neku od igara na sreću, a broj patoloških kockara dostigao je 700.000! Naime, u Srbiji oko 3,5 miliona ljudi učestvuje u nekoj vrsti kocke, a statistika kaže da svaki peti igrač oboli od bolesti zavisnosti, koja zahteva ozbiljno lečenje.
Istorija kockanja
Prvi pisani tragovi kockanja potiču iz drevne Kine 2300. godine pre nove ere, a kockarska industrija danas prihoduje više od 82 milijarde dolara godišnje.
Ideja da se zaradi na ljudskim pasijama i potrebi da se isproba sreća nije izum novog doba. Prvi pisani tragovi kockanja potiču iz drevne Kine 2300. godine pre nove ere, a strast ka igrama na sreću kod Kineza traje i danas. Kockari, na svim društvenim nivoima beleže su i u staroj Indiji, Egiptu i Rimu. Set gvozdenih kocki datira 1500 godina pre nove ere, verovatno iz antičke Tebe, a specifični zapisi o kockanju nađeni su i u Keopsovoj piramidi. Kockice su bacali i Marko Polo, Džingis Kan, egipatski žreci, drevni Grci, ali i severnomerički Indijanci, Asteci i Maje, Afrikanci i Eskimi takođe su poznavali igre sa kockama. U Evropi je kocka posebno postala popularna u 10 veku, a istorijski spisi beleže da su je zapovednici u krstaškim pohodima zabranjivali dekretima, kako bi sprečili bolesnu zavisnost svojih vojnika koji su se po celi dan kockali. I kralj Henri Osmi od Engleske je nekoliko vekova kasnije imao iste probleme, shvativši da njegovi vojnici više troše novac kockajući se, nego što se obučavaju za bitke.
Kina je postojbina i ideje o "blekdžeku" i pokeru sa papirnatim novcem, koja je u ovoj dalekoistočnoj zemlji opisivana već oko 900. godine nove ere. Evoluirala je u karte, koje su u Evropu doneli mameluci. Kao prototip za 52 karte koje su danas u upotrebi poslužio je paket karata poznat kao "French Pack", a kada je u pitanju planetarno popularni Loto, on je utemeljen 1700. godine u britanskoj koloniji Later.
Istraživanja pokazuju da je sklonost prema igrama na sreću planetarana pojava, a teortičari zavere bi dodali da je klađenje jedan od stubova agresivne globalizacije. Kod nekih, kao što su Kinezi, Skandinavci ili Italijani, popularnost klađenja je naročito velika i smatra se nacionalnom karakteristikom.